Biologija, ekologija i ponašanje

Smeđi medvjed najveća je vrsta mesojeda i jedina vrsta medvjeda u državama EU-a. Tijekom povijesti medvjed je živio u većini Europe, ali do danas je njegova rasprostranjenost smanjena na četiri glavne populacije (Skandinavska, Sjeveroistočnoeuropska, Karpatska, Dinarsko-Pindska) i nekoliko manjih izoliranih pojavljivanja (primjerice Pireneji, Kantabrija, Trentino, Apenini).

Odrasli mužjak prosječno je dug 180 cm i visok 85 cm, a teži od 130 do 260 kg. Ženke su u pravilu manje i lakše. Tjelesna masa svakog medvjeda vrlo je promjenjiva tijekom godine. Medvjed tijekom zime uglavnom ostaje u brlogu kako bi izdržao nestašicu hrane. Za vrijeme boravka u zimskom brlogu može izgubiti više od 25 % tjelesne mase.

Prehrana medvjeda

Iako se smeđi medvjed ubraja u mesojede, on je zapravo svejed, a u praksi uglavnom biljojed. Hrani se raznoliko (primjerice voće, bobice, sjemenke, orašasti plodovi, gomolji, trave, insekti, strvine, ponekad divljač). Obično traži hranu najveće moguće vrijednosti u danom trenutku. Najizazovnije razdoblje je proljeće, osobito prije početka sezone rasta. U ovom razdoblju može napasti papkare koji se teško kreću kroz zaostali snijeg i led. Strvine – tijela životinja koje su uginule tijekom zime – također su važan izvor hrane u proljeće. Medvjed se hrani i antropogenom hranom (primjerice otpad, domaće životinje, usjevi) kad je ona dostupna i nezaštićena.

Vir: http://www.lcie.org/Large-carnivores/Brown-bear
Vir: http://www.lcie.org/Large-carnivores/Brown-bear

 Razmnožavanje

Smeđi medvjedi počinju se pariti u dobi od 3 do 5 godina. Odrasli medvjed živi samotno, osim u sezoni parenja (od travnja do lipnja). Tijekom razdoblja brloženja (oko siječnja) okote se 1–4 medvjedića (najčešće 2). Medvjedići su pri rođenju slijepi, bez zuba, goli i teški manje od 500 grama. S majkom ostaju u pravilu jednu i pol godinu. Socijalno učenje od majke oblikuje buduće ponašanje medvjedića.

Vir: Hubert Potočnik
Vir: Hubert Potočnik

Stanište

Kao i većina drugih velikih zvijeri, medvjed ima veliki životni prostor i populacije su rijetko raspoređene. Ženke uspostavljaju svoj životni prostor pored prostora svojih majki, dok mužjaci odlaze dalje u potragu za vlastitim područjem. Životni prostori im se preklapaju. Medvjed je aktivan i tijekom dana i tijekom noći. Njegova aktivnost ovisi o okolišnim uvjetima, količini dostupne hrane i ljudskoj aktivnosti (Swenson et al., 2000).

Ponašanje

Smeđi medvjed u pravilu je sramežljiv i izbjegava čovjeka. Medvjeda je zapravo teško vidjeti u njegovom prirodnom staništu – najvjerojatnije je da će se povući prije no što ga mi spazimo. Srednjoeuropski medvjed čovjeka ne vidi kao potencijalni plijen. Napadi medvjeda su rijetki i događaju se kad je medvjed iznenađen, izazvan ili kad štiti medvjediće. Molimo vas da pročitate letak o ponašanju na području na kojem živi medvjed.

S obzirom na to da ima istančan njuh, medvjed komunicira tako da se češe o drveće i ostavlja svoje dlake i miris na njima. Medvjedov njuh je otprilike 100 puta bolji od čovjekovog zbog čega može tražiti hranu na velikim udaljenostima.

Vir: Franc Kljun
Vir: Franc Kljun

Između studenog i ožujka, medvjed je u pravilu u svojem brlogu kako bi sačuvao energiju dok nema puno hrane. Temperatura medvjedovog tijela smanjuje se (spušta se na 2 °C) i usporavaju se disanje i ritam otkucaja srca. Brlog ne mora nužno biti u špiljama. Zimu nekad provodi i ispod oborenog drveta, na otvorenom ležaju, ispod litice ili samo sakriven u gustoj vegetaciji. Pretpostavlja se da zime provodi u brlogu jer se na taj način prilagodio nedostatku hrane tijekom zime, a možda i zbog okota mladunaca koji nemaju sposobnost termoregulacije. Ipak, neki medvjedi ostaju aktivni čitavu zimu.

Vir: Matej Bartol
Vir: Matej Bartol

JESTE LI ZNALI?

Na svim kontinentima osim Australije u nekom je trenutku živjela neka vrsta medvjeda. Danas na Zemlji živi 8 vrsta medvjeda, od kojih je 6 na popisu ugroženih ili osjetljivih vrsta prema kategorizaciji IUCN-a.

Smeđi medvjed najrasprostranjenija je vrsta medvjeda koja se pojavljuje u nekoliko različitih varijeteta diljem sjeverne hemisfere, ovisno o lokalnim okolišnim uvjetima. Najveći smeđi medvjedi mogu se naći u Sjevernoj Americi i sjeveroistočnoj Aziji te mogu težiti više od 700 kg.